Kako se pravi žica

Mnoge legure (mješavine kovina) upotrebljavaju se u tu svrhu. Postoji oko 12.000 različitih vrsta i veličina žice koja se koristi za oko 160.000 različitih namjena.

Znate li da su ljudi upotrebljavali žicu još u prastaro doba? Pravili su je na taj način što su čekičem tanjili komade bronce sve dok ne bi dobili dugačke oble i tanke niti. Osim bronce, tanjili su i zlato i srebro.

Danas se žica proizvodi pomoću stroja koji izvlači žicu. Kovina se u obliku poluge provlači kroz čitav niz okruglih otvora iz kojih izlaze žice. Svaki otvor u nizu nešto je manji od prethodnoga, i dok žica prolazi kroz te otvore, ona postaje sve manja u svom polumjeru i ujedno sve dulja. Otvori su obloženi volframovim karbidom, koji je po tvrdoći odmah iza dijamanta. Najtanje žice dobivaju se provlačenjem kovine kroz dijamante u kojima su izbušene rupe.

Kad izvlačimo žicu iz kovine, ona od rastezanja postaje krta, jer se čestice kovine sve više izobličavaju prilikom razvlačenja. Posljedica toga je takav napon da kovina neminovno puca ukoliko je i dalje stežemo. Zbog toga žicu, čim ona dostigne tu granicu, moramo staviti u peć za grijanje da bi postala manje lomljiva. Žice što imaju posebne namjene obvezatno prolaze i kroz dugačke postupke u kojima se izlažu toplini.

Žica se najčeiće izvlači u hladnom stanju. Međutim, legure i poluge od volframa su pretvrde, pa ih prethodno moramo zagrijati da bismo ih prije razvlačenja smekšali.

Najviše se proizvodi čelična žica. Ona se upotrebljava za izradu ograda, zaštitnih mreža protiv kukaca, za bodljikave žice, lance, opruge, navrtke, bodače, igle, lokote, žice na glazbalima i za stotine i stotine drugih svakodnevnih potreba suvremena života.