Kako postupiti kod ugriza bijesne životinje i prevenirati bjesnoću

Što učiniti odmah nakon ugriza životinje?

Ugriz bijesne ili potencijalno zaražene životinje medicinska je hitnoća koja zahtijeva brzu i odlučnu reakciju. Bjesnoća je virusna bolest koja napada živčani sustav i gotovo uvijek završava smrtno ako se ne liječi na vrijeme. Upravo zato svaki ugriz treba shvatiti ozbiljno, bez obzira na to radi li se o psu, mački, šišmišu ili divljoj životinji.

Prva pomoć na licu mjesta

U prvim minutama nakon ugriza najvažniji je korak temeljito čišćenje rane. Pravilna prva pomoć može značajno smanjiti rizik od infekcije virusom bjesnoće:

Isperite ranu obilnom količinom tekuće vode najmanje 15 minuta – mlaz vode pod pritiskom pomaže mehanički ukloniti virus sa stijenki rane.
Operite ranu sapunom ili deterdžentom – virus bjesnoće osjetljiv je na sapunicu i lužine.
Nakon ispiranja nanesite antiseptik poput jodne otopine ili 70%-tnog alkohola.
Ne zatvarajte ranu čvrstim zavojem odmah – pustite je da se drenira kako biste smanjili rizik od anaerobnnih infekcija.
Ako je moguće, zaustavite jako krvarenje pritiskom čiste krpe.

Odmah potražite liječničku pomoć

Nakon prve pomoći, bez odgode idite u hitnu ambulantu ili najbližu bolnicu. Ne čekajte da vidite hoće li životinja pokazati simptome bolesti – inkubacija virusa bjesnoće kod životinja može trajati tjednima, a kod vas je svaki sat dragocjen.

Liječniku recite:

Koja vrsta životinje vas je ugrizla (pas, mačka, šišmiš, lisica, rakun…)
Je li životinja bila divlja ili kućna, te je li bila cijepljena
Okolnosti ugriza – je li životinja bila izazovana ili je napala bez razloga
Gdje se ugriz dogodio (područje s poznatom prisutnošću bjesnoće ili ne)

Postekspozicijska profilaksa (PEP) – cijepljenje nakon ugriza

Liječnik će procijeniti rizik i po potrebi odmah pokrenuti postekspozicijsku profilaksu (PEP). Ona se sastoji od:

Imunoglobulina protiv bjesnoće – daju se što je moguće prije, idealno u dan ugriza, i ubrizgavaju se u i oko rane kako bi neutralizirali virus.
Serije cjepiva – standardni protokol uključuje 4 doze cjepiva (na dan 0, 3, 7 i 14), a kod imunokompromitiranih osoba i 5. dozu.

PEP je gotovo 100% učinkovit ako se primijeni pravovremeno, prije nego što virus dosegne živčani sustav. Nakon pojave prvih simptoma bjesnoće, bolest je praktički neizlječiva.

Kako prevenirati bjesnoću?

Zaštita kućnih ljubimaca

Redovito cijepite pse i mačke – to je zakonska obveza u Hrvatskoj i najvažniji korak u prevenciji bjesnoće. Cijepljenjem svojih ljubimaca štitite i sebe i svoju obitelj.

Oprez s divljim životinjama

Nikada ne dirajte i ne hranite divlje životinje, posebno lisice, jazavce, šišmiše i rakune.
Životinja koja se ponaša neobično (npr. divlja životinja koja ne bježi od ljudi) može biti zaražena.
Šišmiši su posebno rizični – čak i minimalni kontakt s njima (npr. pronalazak šišmiša u sobi) treba prijaviti liječniku.

Cijepljenje prije izloženosti

Osobe koje rade s životinjama, veterinari, šumari, karantenska osoblje i putnici koji planiraju boravak u područjima s visokom stopom bjesnoće trebaju razmotriti preventivno cijepljenje (preekspozicijsku profilaksu). Ono se sastoji od 3 doze cjepiva i olakšava liječenje u slučaju eventualne izloženosti.

Što učiniti s životinjom koja je ugrizla?

Ako je ugrizla kućna životinja, pokušajte je identificirati i osigurati da ostane dostupna za promatranje veterinara – u Hrvatskoj se psi i mačke koji su ugrizli osobu drže pod veterinarskim nadzorom 10 dana. Ako životinja ne pokaže simptome bjesnoće u tom periodu, rizik je znatno manji. Divlje životinje ili one nepoznatog vlasnika prijavljuje se nadležnoj veterinarskoj inspekciji.

Bjesnoća je ozbiljna, ali potpuno preventabilna bolest. Brza reakcija, pravilna prva pomoć i pravovremena medicinska skrb spašavaju živote.