Kako u kratkim crtama opisati Islam

Islam: Svjetska religija s milijardama vjernika

Islam je monoteistička religija nastala u 7. stoljeću na Arapskom poluotoku, s više od 1,8 milijardi sljedbenika danas, što ga čini drugom najvećom religijom na svijetu.

Kada se govori o islamu, često se nailazi na površne opise i predrasude — s jedne strane prevelika idealizacija, s druge strane nerazumijevanje. Cilj ovog teksta jest pružiti obrazovan, neutralan i činjenično utemeljen uvid u ovu veliku svjetsku religiju: njezino podrijetlo, temeljne doktrine, svakodnevnu praksu i kulturni doprinos čovječanstvu.

Islam nije samo sustav vjerovanja — to je sveobuhvatan način života koji uređuje odnos čovjeka prema Bogu, prema sebi i prema zajednici. Razumijevanje islama ključno je za razumijevanje globalne politike, kulture, književnosti, arhitekture i međureligijskog dijaloga u suvremenom svijetu.

Podrijetlo islama: Muhamed i Objava

Islam je nastao u Meki oko 610. godine, kada je prorok Muhamed primio prvu objavu od Boga posredstvom anđela Džibrila, a religija se rapidno proširila diljem Arapskog poluotoka i dalje u svijet.

Islam je nastao u Arabiji u 7. stoljeću. Muhamed ibn Abdullah, rođen oko 570. godine u Meki, odrastao je kao siromašni siroče kojeg su odgajali djed i ujak. Bio je poznat kao poštena i pouzdana osoba — nadimak mu je bio Al-Amin, što znači "Pouzdani".

Oko 610. godine, dok je meditirao u špilji Hira blizu Meke, Muhamed je — prema islamskom vjerovanju — primio prvu objavu od Boga (na arapskom: Allah) posredstvom anđela Džibrila (Gabrijela). Ta objava bila je početak Kur'ana, svete knjige islama. Muhamed je sljedećih 23 godine nastavio primati objave i širiti poruku islama.

U početku je naišao na jak otpor u Meki, pa je 622. godine zajedno s prvim muslimanima preselio u Medinu. Taj preselidba, poznata kao Hidžra, toliko je važna da muslimanski kalendar počinje upravo s tom godinom. Do Muhamedove smrti 632. godine, veći dio Arabijskog poluotoka prihvatio je islam.

Nakon Muhamedove smrti, islam se kroz osvajanja, trgovinu i misionarstvo proširio daleko izvan Arabije — na Bliski Istok, Sjevernu Afriku, Perziju, Indiju, jugoistočnu Aziju i konačno do Europe. Danas je islam prisutan na svim kontinentima.

Pet stupova islama: Temelji vjere i prakse

Pet stupova islama su temeljne dužnosti svakog muslimana: ispovijest vjere, molitva, milostinja, post i hodočašće u Meku.

Pet stupova islama (arkan al-Islam) središnje su dužnosti koje svaki punoljetni musliman mora izvršavati. Oni nisu samo rituali — oni čine okvir duhovnog, moralnog i društvenog života muslimana.

Stup	Arapski naziv	Opis	Učestalost
1. Ispovijest vjere	Šahada	Svjedočanstvo da nema boga osim Allaha i da je Muhamed Njegov poslanik	Temeljni čin ulaska u islam; ponavlja se svakodnevno
2. Molitva	Salat (Namaz)	Obredna molitva pet puta dnevno okrenuta prema Meki	Pet puta dnevno (zora, podne, popodne, zalazak sunca, noć)
3. Milosrdni porez	Zekat	Obvezno davanje 2,5% uštedine siromašnima i potrebitima	Jednom godišnje
4. Post	Saum (Ramazan)	Suzdržavanje od hrane, pića i spolnih odnosa od zore do zalaska sunca	Cijeli mjesec Ramazan (9. islamski mjesec)
5. Hodočašće	Hadž	Hodočašće u Meku i obavljanje propisanih obreda	Jednom u životu, ako su ispunjeni zdravstveni i financijski uvjeti

Šahada je najvažnija izjava u islamu: "La ilahe illallah, Muhammedun resulullah" — što znači "Nema boga osim Allaha, i Muhamed je Njegov poslanik." Izgovaranjem šahade s iskrenim uvjerenjem, čovjek postaje musliman.

Namaz se obavlja na posebno propisani način: pranje (abdest), okretanje prema Meki (kibli), stajanje, klanjanje i prostiranje. Muškarci se potiču da mole zajednički u džamiji, posebno u petak na podnevnoj molitvi (džuma). Žene mogu moliti u džamiji u odvojenom prostoru ili kod kuće.

Zekat ima snažnu socijalnu dimenziju — nije dobrovoljna donacija, nego obveza prema zajednici. Prikuplja se i raspodjeljuje siromašnima, dužnicima, putnicima bez sredstava i onima koji rade u korist zajednice. U islamskom pravu postoje precizne kategorije korisnika zekata.

Kur'an: Sveta knjiga islama

Kur'an je sveta knjiga muslimana, za koju vjeruju da je doslovna Božja riječ objavljena proroku Muhamedu; sastoji se od 114 poglavlja i temeljni je izvor islamskog prava i duhovnosti.

Kur'an (al-Qur'an na arapskom znači "čitanje" ili "recitiranje") središnji je tekst islama. Muslimani vjeruju da Kur'an nije Muhamedova vlastita misao, nego doslovna Božja riječ koja mu je objavljivana postupno kroz 23 godine. Nakon Muhamedove smrti, ta objava skupljena je u jednu knjigu za vladavine trećeg halife Usmana, oko 650. godine.

Kur'an je podijeljen na 114 poglavlja koja se nazivaju sure, a sure su podijeljene na retke koji se zovu ajeti. Sure su u Kur'anu poredane otprilike prema duljini — od najdulje do najkraće — a ne kronološkim redom objave. Najdulja sura je El-Bekara (Krava) s 286 ajeta, a najkraća ima samo tri retka.

Jezik Kur'ana je klasični arapski, i muslimani smatraju da je prijevod Kur'ana samo "tumačenje značenja" — sam Kur'an postoji jedino u arapskom izvorniku. Zbog toga mnogi muslimani uče arapski kako bi mogli čitati i razumjeti Kur'an u izvorniku. Musliman koji je napamet naučio cijeli Kur'an nosi počasni naslov hafiz.

Kur'an se u islamskom domu čuva na poseban način: ne stavlja se na pod ni pod druge predmete, drži se na čistom i povišenom mjestu. Prije doticanja Kur'ana, musliman obavlja ritualno pranje ruku (abdest). To je izraz dubokog poštovanja prema onome što muslimani smatraju Božjom riječju.

Ramazan: Mjesec posta, molitve i zajedništva

Ramazan je deveti mjesec islamskog lunarnog kalendara, tijekom kojeg muslimani poste od zore do zalaska sunca, pojačano mole i čine dobra djela, a završava se trodnevnim blagdanom Idul-Fitr.

Ramazan je najsvetiji mjesec u islamskom kalendaru. Post (saum) tijekom Ramazana obvezan je za sve zdravlje muslimane koji su dosegli pubertet, s iznimkama za bolesnike, trudnice, dojilje, putnike i starije osobe koje fizički ne mogu postiti.

Post znači suzdržavanje od hrane, pića (uključujući vodu), pušenja i spolnih odnosa od zore (fajr) do zalaska sunca (magrib). Večernji obrok kojim se prekida post naziva se iftar, a noćni obrok prije zore sehur. Iftar često počinje jedenjem hurme i pijenjem vode, prema Muhamedovoj tradiciji.

Ramazan nije samo fizički post — to je i pojačana duhovna praksa. Muslimani u ovom mjesecu više uče Kur'an, više se mole, čine više dobrih djela i daju više u dobrotvorne svrhe. Zadnjih deset noći Ramazana posebno su svete, a osobito Lejletu-l-kadr (Noć moći), koja obilježava prvu Muhamedovu objavu.

Ramazan završava blagdanom Idul-Fitrom (u Hrvatskoj poznatim kao "Bajram"), koji traje tri dana. Toga dana muslimani se lijepo oblače, mole posebnu bajramsku molitvu, posjećuju obitelj i prijatelje, dijele darove i slatkiše, a siromašnijima daju posebnu milostinju (zekat-ul-fitr). Kako izvještava HRT, bajramska slavlja u Hrvatskoj obilježena su zajedničkim molitvama i čestitkama koje stižu i od državnog vrha.

Meka i Medina: Najsvetija mjesta islama

Meka je najsvetiji grad islama, rodno mjesto proroka Muhameda i lokacija džamije Mesdžidul-haram s Kabom, dok je Medina drugi po svetosti — grad kamo je Muhamed preselio i gdje se nalazi njegova džamija i grob.

Meka se nalazi u današnjoj Saudijskoj Arabiji i nepristupačna je nemuslimanima. Središte Meke je Mesdžidul-haram, "Sveta džamija", koja obuhvaća Kabu — kockasto zdanje prekriveno crnom tkaninom s natpisima iz Kur'ana. Muslimani vjeruju da je Kabu prvotno sagradio biblijski patrijarh Ibrahim (Abraham) zajedno sa svojim sinom Išmaelom kao kuću čiste predanosti jednom Bogu.

Hadž — hodočašće u Meku — jedan je od pet stupova islama i obveza je svakog muslimana koji je financijski i fizički sposoban. Obavlja se u posebnom tjednom periodu dvanaestog islamskog mjeseca. Hodočasnici obavljaju niz propisanih obreda: obilaze Kabu sedam puta (tavaf), trče između brežuljaka Safe i Merve, stoje na brdu Arafat, bacaju kamičke na stupove simbolizirajući odbijanje đavla, a zatim prinose žrtvenu životinju. Hadž svake godine obavlja nekoliko milijuna muslimana iz cijeloga svijeta — to je jedno od najvećih masovnih skupova ljudi na Zemlji.

Islam, kršćanstvo i judaizam: Abrahamske religije

Islam, kršćanstvo i judaizam dijele zajednički korijen u liku biblijskog Abrahama i štuju istog Boga, ali se razlikuju u shvaćanju Isusove prirode, uloge proroka i autoriteta svetih tekstova.

Islam, kršćanstvo i judaizam zajedno se nazivaju abrahamskim religijama jer sve tri svoje korijene vuku iz tradicije biblijskog Abrahama (Ibrahim na arapskom). Sve tri religije monoteističke su — vjeruju u jednog jedinog Boga — i sve tri imaju Jeruzalem kao sveto mjesto.

Islam Isusa (Isu) prepoznaje kao važnog proroka i Mesiju, ali ne kao Boga ili Sina Božjeg. Prema islamu, Isus nije bio razapet na križu — Bog ga je uzdigao k sebi — i pojavit će se pred Sudnji dan. Muslimani duboko poštuju Isusa, ali smatraju da su kršćani iskrivili izvornu Isusovu monoteističku poruku. Slično, Islam prepoznaje Mojsija (Musaa) i sve biblijske proroke, ali smatra Muhameda "pečatom proroka" — posljednjim u nizu.

Što se tiče svetih knjiga, Islam priznaje Toru (Tevrat) i Evanđelje (Indžil) kao izvorno Božje objave, ali smatra da su te knjige s vremenom izmijenjene i nepotpune. Kur'an se prema islamskom vjerovanju smatra konačnom i nepromijenjenom Božjom objavom.

Sva tri abrahamska vjerovanja dijele i zajednička etička načela: poštovanje roditelja, zabranu ubojstva, kradje i laži, brigu za siromašne i pravednost u društvu. Međureligijski dijalog između ove tri tradicije jedno je od važnih pitanja suvremenog svijeta.

Islam u Hrvatskoj: Povijest i sadašnjost

Hrvatska ima dugotrajnu povijest kontakta s islamom, a danas u zemlji živi oko 60.000 do 70.000 muslimana, uglavnom Bošnjaka, s džamijama i islamskim centrima u više gradova.

Hrvatska je kroz povijest bila na granici između kršćanske Europe i Osmanskog Carstva, što je ostavilo dubok trag u kulturi, arhitekturi, jeziku i svakodnevnom životu. Mnoge hrvatske riječi turskog i arapskog podrijetla — kao što su čarapa, rakija, bakar, šećer ili kava — svjedoče o tom stoljetnom kulturnom preplitanju.

U Bosni i Hercegovini, susjednoj zemlji s kojom Hrvatska dijeli dugu zajedničku povijest, živi nekoliko milijuna Bošnjaka muslimana — jednog od konstitutivnih naroda. Mnogi su Bošnjaci živjeli i žive u Hrvatskoj, posebice u pograničnim područjima i većim gradovima poput Zagreba.

Prema procjenama, u Hrvatskoj danas živi između 60.000 i 70.000 muslimana, što čini oko 1,5% ukupnog stanovništva. Zagreb ima Islamski centar s džamijom, otvorenom 1987. godine — to je jedna od rijetkih džamija u regiji s tornjem minaretom visokim oko 51 metar. Postoje i molionice te islamske zajednice u Rijeci, Splitu i drugim gradovima.

Islamska zajednica u Hrvatskoj legalno je registrirana vjerska zajednica, a muslimani imaju pravo na vjersku nastavu u školama, halal hranu u javnim ustanovama i slobodno obavljanje vjerskih obreda. Islamska zajednica u Hrvatskoj aktivno promiče međureligijski dijalog s Katoličkom crkvom, što se smatra jednim od primjera konstruktivne suradnje u regiji.

Islamska kultura i civilizacija: Doprinos čovječanstvu

Islamska zlatna era između 8. i 13. stoljeća donijela je fundamentalne doprinose matematici, astronomiji, medicini, filozofiji i književnosti, koji su postali temelj europske renesanse i moderne znanosti.

Dok je Europa prolazila kroz tzv. "mračno srednje vijeke", islamski svijet doživljavao je procvat znanja i kulture. Bagdad, Kordova, Kairo i druge islamske metropole bile su centri učenja, prijevoda i inovacija. Kuća mudrosti (Bayt al-Hikma) u Bagdadu bila je jedna od prvih institucija koja je sustavno prevodila grčku filozofiju i znanost na arapski, čuvajući je za buduće generacije.

Muslimanski matematičari uveli su arapske brojeve (koji su zapravo indijskog podrijetla, ali su Europi stigli posredovanjem islamske civilizacije), algebru (sama riječ dolazi od arapskog al-jabr), algoritme i trigonometriju. Ibn Sina (Avicenna) napisao je medicinsku enciklopediju koja je bila temelj europske medicine više od 600 godina. Ibn Khaldun smatra se jednim od utemeljitelja sociologije i historiografije. Al-Biruni postavio je temelje geologije i geodezije.

U arhitekturi, islamska tradicija dala je nezaboravne spomenike: Alhambra u Granadi, Tađ Mahal u Agrau, Plava džamija u Istanbulu ili džamija Al-Azhar u Kairu primjeri su islamske arhitektonske genijalnosti. Arabeskni ornamentalni motivi, kaligrafija i geometrijski uzorci karakteristični su za islamsku likovnu umjetnost koja — zbog zabrane prikazivanja ljudskog lika u religioznom kontekstu — razvila je apstraktne oblike do savršenstva.

Islamska literatura iznjedrila je remek-djela poput Tisuću i jedne noći, Rumi-jevih mističnih poema i Omar Khayy'amovog Rubáiyáta. Sufizam — mistična dimenzija islama — razvio je bogatu poetsku i glazbenu tradiciju.

Islamski blagdani i kalendar

Muslimani slave dva glavna blagdana — Idul-Fitr (mali Bajram) na kraju Ramazana i Idul-Adhu (veliki Bajram) na kraju hodočašća, a prate lunarni kalendar koji je svake godine oko 11 dana kraći od gregorijanskog.

Islamski kalendar (hidžretski kalendar) lunarni je kalendar s 354 dana u godini — oko 11 dana kraći od gregorijanskog. Stoga islamski blagdani svake godine padaju 11 dana ranije u gregorijanskom kalendaru, tako da kroz 33 godine prolaze kroz sve sezone. Za razliku od nekih lunarnih kalendara, islamski nema sustav prilagodbe solarnoj godini, što znači da Ramazan ponekad pada u ljeto (s dugim danima posta), a ponekad u zimu (s kratkim danima).

Dva su glavna islamska blagdana. Idul-Fitr (u nas poznat kao mali Bajram) proslava je završetka Ramazana. Obilježava se zajedničkom molitvom, oblaćenjem u lijepu odjeću, posjećivanjem obitelji i razmjenom darova. Idul-Adha (veliki Bajram) proslava je Ibrahimove (Abrahamove) sprečenosti da žrtvuje sina — muslimani žrtvuju ovcu, kravu ili devu i meso dijele obitelji, susjedima i siromašnima.

Osim ova dva blagdana, muslimani obilježavaju i hidžretsku Novu godinu, Muhamedov rođendan (Mevlud) i noć Lejletu-l-Miradž — noć Muhamedovog uzašašća na nebo, opisanog u Kur'anu.

Raznolikost unutar islama: Suniti, Šiiti i drugi

Najveća podjela unutar islama je ona na sunite (oko 85-90% muslimana) i šiite (oko 10-15%), nastala iz spora o Muhamedovom nasljedstvu, ali oba pravca dijele ista temeljna vjerovanja i pet stupova islama.

Islam nije jednolik — kao i sve velike religije, i on ima unutarnju raznolikost pravaca, škola i tumačenja. Osnovna podjela je ona na sunite i šiite, nastala iz spora koji je uslijedio nakon Muhamedove smrti 632. godine: tko je legitiman nasljednik vođenja muslimanske zajednice?

Suniti su smatrali da zajednicu treba voditi najsposobniji i najpobožniji musliman izabran konsenzusom. Šiiti su smatrali da vodstvo pripada isključivo Muhamedovim potomcima kroz njegova zeta Alija. Ova politička razlika s vremenom je dobila i teološke dimenzije, ali oba pravca dijele ista temeljna vjerovanja, pet stupova islama i Kur'an kao svetu knjigu.

Unutar sunizma postoje četiri glavne pravne škole (mezheba): Hanefijska, Malikijska, Šafijska i Hanbelijska, koje se razlikuju u tumačenju islamskog prava. Sufizam je mistična dimenzija islama prisutna i u sunizmu i u šiizmu, s naglaskom na unutarnju duhovnost, ljubav prema Bogu i meditativne prakse. Na Balkanu je sufizam bio posebno prisutan kroz bratovštine (tarikat), od kojih su najpoznatiji Bektaši i Mevlevije.

Islam je, poput kršćanstva i judaizma, živa tradicija koja se kontinuirano tumači i prilagođava novim kontekstima. Unutar islama postoje konzervativna i liberalna tumačenja, reformski pokreti i tradicionalisti, što odražava unutarnju kompleksnost i živost ove religije.

Izvori

• Praktične dužnosti islama – Wikipedija
• Svete knjige u islamu – Wikipedija
• Zagrebačka džamija (1987.) – Wikipedija
• Islamska zajednica u Hrvatskoj – službena stranica
• Zlatno doba islama: Ibn Sina – Islamska zajednica u Hrvatskoj
• Muslimani obilježavaju Ramazanski bajram – HRT vijesti
• Islamski blagdani – Wikipedija