Kako televizija zarađuje

Televizija zarađuje primjenom dvostrukog modela financiranja: javne televizije oslanjaju se na obveznu mjesečnu pristojbu i državne dotacije, dok komercijalne televizije generiraju prihod prodajom oglasnog prostora i naplatom prava emitiranja telekom operaterima. U Hrvatskoj je ovaj sustav precizno uređen Zakonom o elektroničkim medijima i Zakonom o Hrvatskoj radioteleviziji, koji definiraju načine prikupljanja sredstava, obveze javnog servisa i stroga ograničenja komercijalnog oglašavanja.

Kako zarađuje javna televizija u Hrvatskoj

Javna televizija primarno zarađuje naplatom obvezne mjesečne RTV pristojbe građanima, uz manji udio prihoda od komercijalnog oglašavanja i državnih dotacija. Ovaj model osigurava financijsku stabilnost i neovisnost o isključivo komercijalnim tržišnim pritiscima.

Javni medijski servis u Hrvatskoj funkcionira na temelju specifičnog zakonskog okvira koji mu jamči redovite prihode neophodne za proizvodnju informativnog, obrazovnog i kulturnog sadržaja. Prema službenim financijskim izvješćima, Hrvatska radiotelevizija (HRT) ostvaruje ukupne godišnje prihode od približno 200,7 milijuna eura [Izvor: HRT, 2025.]. Daleko najveći udio ovog iznosa dolazi izravno od građana putem mjesečne RTV pristojbe. Komercijalno oglašavanje čini znatno manji dio prihoda javnog servisa, iznoseći oko 15,3 milijuna eura godišnje, budući da su minute za oglašavanje na javnoj televiziji strogo zakonski ograničene kako bi se zaštitio javni interes i kvaliteta programa.

RTV pristojba i zakonska ograničenja

Zakon o Hrvatskoj radioteleviziji propisuje da visina mjesečne pristojbe ne smije prelaziti 1,5% prosječne neto plaće u Hrvatskoj. Mjesečna pristojba trenutno je fiksirana na iznos od 10,62 EUR. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku (DZS), prosječna neto plaća u Hrvatskoj osigurava da trenutni iznos pristojbe ostane znatno ispod zakonskog maksimuma. Važno je napomenuti da, zbog rastućih operativnih troškova i iznimno visokih cijena prava na sportske prijenose, javni servis prima i državne dotacije iz proračuna, koje su u 2024. godini iznosile 18,4 milijuna eura, uz planirana povećanja za naredna razdoblja.

Kako komercijalna televizija ostvaruje prihode

Komercijalne televizije zarađuju isključivo tržišnim putem, prvenstveno prodajom oglasnog prostora oglašivačima te naplatom prava distribucije programa telekomunikacijskim operaterima koji nude TV pakete.

Četiri nacionalne komercijalne televizije u Hrvatskoj (uključujući Novu TV i RTL) generiraju ukupni godišnji prihod od približno 136 milijuna eura, što rezultira neto dobiti od oko 11 milijuna eura. Za razliku od javnog servisa, komercijalne televizije ne primaju sredstva od RTV pristojbe niti državne dotacije za operativno poslovanje, već njihov opstanak ovisi isključivo o gledanosti i sposobnosti monetizacije te gledanosti na otvorenom tržištu.

Prodaja oglasnog prostora i plasman proizvoda

Najveći izvor prihoda komercijalnih televizija je prodaja minutaže za reklamne blokove. Zakon o elektroničkim medijima strogo regulira maksimalno dopušteno trajanje reklama po satu programa. Uz klasične televizijske reklame, iznimno profitabilan izvor prihoda je plasman proizvoda (product placement). Zakon jasno razlikuje legalni plasman proizvoda, koji zahtijeva jasnu grafičku obavijest gledateljima na početku i kraju emisije, od prikrivenog oglašavanja koje je strogo zabranjeno jer obmanjuje gledatelje.

Naknade od telekom operatera

Drugi ključni izvor prihoda su ugovori s telekomunikacijskim operaterima. Operateri poput A1, Hrvatskog Telekoma i Telemacha plaćaju komercijalnim televizijama višemilijunske iznose kako bi njihove programe uvrstili u svoje IPTV, satelitske i kabelske pakete. Kroz ovaj mehanizam, građani neizravno plaćaju komercijalne televizije svaki mjesec prilikom podmirivanja svojih računa za telekomunikacijske usluge.

Uloga telekom operatera i pay-TV tržišta

Telekom operateri i pružatelji pay-TV usluga generiraju prihode naplatom pretplatničkih paketa krajnjim korisnicima, pri čemu dio tih prihoda prosljeđuju televizijskim mrežama za prava emitiranja njihovog sadržaja.

Tržište televizije uz plaćanje u Hrvatskoj bilježi stalan rast. Prema podacima Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti (HAKOM), u prvom kvartalu 2024. godine pay-TV tržište ostvarilo je prihod od 36,7 milijuna eura, što predstavlja rast od 11,5% u odnosu na prethodnu godinu. Najveći pokretač ovog rasta su Over-The-Top (OTT) streaming usluge koje pružaju telekom operateri, a čiji su prihodi zabilježili skok od preko 136%. Tradicionalne televizijske kuće sve se više moraju prilagođavati ovom trendu, jer globalni streaming giganti preuzimaju dio publike, što zahtijeva nova ulaganja u digitalne platforme i on-demand sadržaj.

Usporedba modela financiranja televizijskih kuća

Glavna razlika između javnog i komercijalnog modela televizije leži u stabilnosti i vrsti prihoda. Javna televizija oslanja se na zakonski zajamčenu pristojbu, dok komercijalna ovisi o tržišnom udjelu i oglašivačima.

Kako bi se jasnije razumjele razlike u načinu na koji televizije zarađuju, ključno je usporediti njihove izvore financiranja i zakonske obveze. Na razini Europske unije, RTV pristojba klasificirana je kao državna potpora, čime se osigurava da javni servis ostane financijski neovisan i fokusiran na javni interes, a ne samo na komercijalno najisplativije sadržaje.

Financiranje lokalnih televizija i EU regulative

Lokalne televizije zarađuju kombiniranjem komercijalnog oglašavanja lokalnih poduzeća i zakonski zajamčenih sredstava iz proračuna državnih i lokalnih institucija namijenjenih medijskom oglašavanju.

Zakon o elektroničkim medijima obvezuje tijela državne uprave i jedinice lokalne samouprave da usmjere 15% svojih godišnjih proračuna namijenjenih oglašavanju na regionalne i lokalne medije. Ovaj mehanizam, čije provođenje nadzire Ministarstvo kulture i medija RH, ključan je za financijski opstanak lokalnih televizija. Unatoč tome, lokalne komercijalne televizije često posluju na rubu rentabilnosti. Stroge zakonske kvote o postotku vlastite produkcije i vrsti informativnog programa koji moraju emitirati zahtijevaju visoke troškove, što otežava postizanje profitabilnosti na malom tržištu. Tržište je dodatno regulirano Direktivom o audiovizualnim medijskim uslugama (AVMSD), koja izjednačava pravila oglašavanja za tradicionalne televizije, platforme za dijeljenje videozapisa i on-demand usluge.

Zablude o tome kako televizija zarađuje

Najčešće zablude vezane su uz poimanje RTV pristojbe isključivo kao pretplate za gledanje programa HRT-a te uvjerenje da je komercijalna televizija u potpunosti besplatna za krajnjeg gledatelja.

U javnom diskursu često se javljaju nesporazumi oko financiranja medija. Važno je razjasniti sljedeće činjenice:

• Zabluda o besplatnoj komercijalnoj televiziji: Komercijalna televizija se neizravno plaća na dva načina. Prvi je kroz cijene proizvoda široke potrošnje, u koje su ugrađeni višemilijunski marketinški budžeti kompanija koje se oglašavaju. Drugi je kroz mjesečne račune telekomunikacijskih operatera koji televizijama plaćaju naknade za emitiranje.
• Zabluda o RTV pristojbi kao pretplati na sadržaj: RTV pristojba pravno je definirana kao porez na posjedovanje prijamnika. Obvezna je za svaku osobu koja posjeduje uređaj sposoban za prijem audiovizualnog signala (televizor, pametni telefon, računalo, autoradio), neovisno o tome prati li osoba program javnog servisa.
• Zabluda o otkazivanju pristojbe: Otkazivanje plaćanja RTV pristojbe nije moguće samo uz izjavu da se program ne gleda. Zakon nalaže da je otkazivanje moguće isključivo uz službeni dokaz o uništenju ili zbrinjavanju uređaja, trajnom odlasku u dom za starije osobe, krađi uređaja ili smrti vlasnika.