Riječi koje treba izbjegavati prilikom pisanja

Zašto određene riječi slabe vaše pisanje

Određene svakodnevne riječi i fraze automatski smanjuju uvjerljivost i jasnoću teksta jer dodaju šum bez ikakvog sadržaja. Prepoznavanje tih zamki prvi je korak prema snažnijem, jasnijemu i profesionalnijem pisanom izrazu.

Svaki pisac — bio on novinar, bloger, copywriter ili student — ponekad posegne za riječima koje tekst čine mlohavim i nesigurnim. Te su riječi toliko ukorijenjene u svakodnevnom govoru da ih gotovo ne primjećujemo dok pišemo. Upravo je to problem: ono što zvuči prirodno u razgovoru u pisanom obliku djeluje neprecizno, pa čak i neprofesionalno. Cilj ovog članka nije zabraniti vam određene riječi, nego vam pomoći prepoznati kada one slab, umjesto da jačaju, vašu poruku.

Klišeji — fraze koje su izgubile snagu

Klišeji su fraze koje smo čuli toliko puta da više ne prenose nikakvu emociju ni informaciju — mozak čitatelja ih preskače kao dio pozadine.

Klišej je nekad bio svježa metafora ili snažna slika. Kroz prekomjernu upotrebu pretvorila se u puku rutinu. Kada napišete "na kraju dana", "u konačnici" ili "važno je napomenuti", čitatelj ne dobiva ništa novo. Umjesto toga, postajete još jedan glas u masi koji ponavlja iste obrasce.

Primjeri klišeja koje treba zamijeniti:

• Na kraju dana → konkretna posljedica ili zaključak koji zapravo opisujete
• Iznimno je važno → navedite zašto je važno — to je prava informacija
• U današnje vrijeme → navedite godinu, kontekst, podatke
• Sve u svemu → direktan zaključak bez uvoda
• Bez daljnjega → jednostavno počnite govoriti o temi

Svaki put kad pronađete klišej u svom tekstu, zapitajte se: što sam zapravo htio/htjela reći? Taj odgovor je vaša nova rečenica.

Pleonazmi — nepotrebno udvostručavanje značenja

Pleonazam je korištenje dviju ili više riječi koje znače isto, čime se ne dodaje ništa novo nego samo troši prostor i pozornost čitatelja.

Hrvatski govornici posebno su skloni pleonazmima jer oni u govoru stvaraju dojam naglaska, ali u pisanju djeluju redundantno. Mozak čitatelja odmah prepoznaje ponavljanje i počinje preskakati dijelove teksta, čime riskirate da propusti i važne dijelove.

Pleonazam (izbjegavati)	Ispravna verzija	Objašnjenje
napredovati unaprijed	napredovati	Napredak je po definiciji kretanje prema naprijed
slobodna sloboda	sloboda	Sloboda je uvijek slobodna
osobni autobiografija	autobiografija	Auto- znači "sam/osobno"
suradnja zajedno	suradnja	Suradnja podrazumijeva zajedničko djelovanje
ponoviti iznova	ponoviti	Ponavljanje je uvijek "iznova"
mali detalj	detalj	Detalji su po prirodi sitni elementi
konačni rezultat	rezultat	Rezultat je ono što se dobiva na kraju

Anglicizmi i strane posuđenice — kada su problem

Anglicizmi nisu automatski loši, ali kada postoje dobri hrvatski ekvivalenti, njihovo korištenje tekst čini težim za čitanje, a ponekad i nepristupačnim široj publici.

Globalizacija i digitalna kultura donijele su val engleskih izraza koji se sve češće pojavljuju u hrvatskim tekstovima. Dio njih nema dobre zamjene — "internet", "softvare", "startup" — i prihvaćeni su u svakodnevnoj upotrebi. Međutim, postoje mnogi anglicizmi koje koristimo samo zato što zvuče moderno ili stručno, a za njih postoje sasvim dobri domaći izrazi.

Česti nepotrebni anglicizmi u poslovnom i medijskom pisanju:

• Meeting → sastanak
• Feedback → povratna informacija, odgovor, komentar
• Deadline → rok, krajnji rok
• Update → ažuriranje, novost, obavijest
• Challenge → izazov
• Skill → vještina
• Team → tim, ekipa, skupina

Pitanje koje si trebate postaviti: hoće li moj prosječni čitatelj razumjeti ovaj izraz, ili ga koristim samo jer zvuči stručno? Ako je odgovor drugi, zamijenite ga.

Parazitske riječi — verbalni šum koji ne nosi poruku

Parazitske riječi su jezični ispunjači koji ne dodaju značenje, a oduzimaju prostor i usporavaju tempo čitanja.

U govoru koristimo parazitske riječi dok razmišljamo — "znači", "dakle", "ovaj", "ono". U pisanju nemamo tu potrebu jer imamo vremena razmisliti, ali ih svejedno unosimo iz govorne navike. Svaka parazitska riječ u tekstu govori čitatelju: ovdje nema ništa novo, preskočite me.

Najčešće parazitske fraze u hrvatskom pisanju:

• Zapravo — gotovo uvijek se može izbrisati bez gubitka smisla
• Naravno — ako je nešto naravno, zašto to pišete?
• Svakako — koristite ga samo kada imate pravi razlog
• U biti — predgovor koji najavljuje ono što bi trebalo stajati samo
• Što se tiče — gotovo uvijek se može zamijeniti direktnom rečenicom
• S obzirom na to da — često se može skratiti u "budući da" ili "jer"

Pasivni glagoli i pasivne konstrukcije

Pasiv sakriva tko nešto radi i time tekst čini manje živim, manje odgovornim i teže čitljivim. Aktiv je gotovo uvijek bolji izbor.

Pasivne konstrukcije odmiču odgovornost od subjekta. "Greška je napravljena" ne govori tko je pogriješio. "Odluka je donesena" ne govori tko je odlučio. U novinarstvu i poslovnoj komunikaciji pasiv se često koristi upravo iz tog razloga — da se zamagti odgovornost. U kvalitetnom pisanju, pak, aktiv dominira jer je konkretniji, živahniji i kraći.

Usporedbe pasivnih i aktivnih konstrukcija:

• Pasiv: "Izvještaj je napisan od strane tima." → Aktiv: "Tim je napisao izvještaj."
• Pasiv: "Greška je počinjena." → Aktiv: "Menadžer je pogriješio."
• Pasiv: "Projekt je odobren." → Aktiv: "Uprava je odobrila projekt."
• Pasiv: "Zakon je izmijenjen." → Aktiv: "Sabor je izmijenio zakon."

Postoje situacije u kojima je pasiv opravdan — kada ne znamo tko je subjekt, ili kada je sam čin važniji od vršitelja radnje. Ali kao pravilo, svaki put kad možete koristiti aktiv, koristite ga.

Neodređeni i relativni izrazi koji ne prenose informaciju

Izrazi poput "mnogo", "malo", "ponekad", "nešto" bez konkretnog konteksta ne prenose nikakvu stvarnu informaciju — oni samo zauzimaju prostor tamo gdje bi trebali stajati podaci.

Novinarstvo, ali i svako dobro pisanje, temelji se na konkretnosti. Kada kažete "mnogo ljudi podržava ovu ideju", čitatelju ne govorite ništa korisno. Koliko je "mnogo"? Deset posto? Dva milijuna? Natprosječna većina? Neodređeni izrazi su zamjena za istraživanje i provjeru podataka.

Zamjene za uobičajene neodređene izraze:

• Mnogo/puno/dosta → navedite broj, postotak ili specifičan raspon
• Ponekad → navedite učestalost: tjedno, jednom godišnje, u 30% slučajeva
• Neki stručnjaci → navedite ime stručnjaka i njegovu funkciju
• Nedavno → navedite datum, tjedan ili godinu
• Skoro/gotovo → navedite točan ili aproksimativni broj
• Nešto → opišite precizno što

Birokratski i administrativni jezik

Birokratski jezik pretpostavlja da složenost izraza povećava autoritet, no zapravo čini tekst nepristupačnim i nepovjerljivim u očima čitatelja.

Birokratski stil pisanja dominira u pravnim dokumentima, izvještajima i administrativnim obavijestima. Kada taj stil "procuri" u novinarstvo, blogove ili poslovnu komunikaciju, čitatelji se odmah osjećaju distanciranima. Duge rečenice pune pasiva, nominalizacije umjesto glagola i gomilanje suvišnih pridjeva — sve to signalizira: ovaj tekst nije pisan za vas, nego da impresionira.

Primjeri birokratskih fraza i njihove zamjene:

• "Sukladno odredbama važećih propisa" → "Prema zakonu" ili samo navedite koji zakon
• "U cilju realizacije postavljenih ciljeva" → "Da bismo ostvarili cilj"
• "Provođenje potrebnih aktivnosti" → "Djelovanje" ili precizni glagol
• "Na temelju prikupljenih informacija" → "Prema dostupnim podacima"
• "Implementacija strategije" → "Primjena strategije" ili "Provođenje plana"

Nominalizacije — pretvaranje glagola u imenice — posebno su čest problem: "provođenje" umjesto "provoditi", "implementacija" umjesto "uvesti". Svaki put kad možete zamijeniti imenicu glagolom, tekst dobiva na energiji i živosti.

Subjektivni modifikatori koji slabe argumentaciju

Izrazi poput "zaista", "stvarno", "jako", "veoma" i "izuzetno" ne pojačavaju argument — naprotiv, signaliziraju da argument sam za sebe nije dovoljno snažan.

Ovo je možda najvažnija kategorija. Kada kao pisac osjećate potrebu da nešto naglasit riječju "zaista" ili "izuzetno", to je signal da je sama vaša tvrdnja preslaba. Umjesto da dodajete pojačivač, ojačajte tvrdnju — navedite konkretan dokaz, primjer, broj ili citat koji sam po sebi govori snažnije nego ijedan prilog.

• Loše: "Ovo je zaista važno pitanje." → Bolje: "Svaki treći zaposlenik u Hrvatskoj svakodnevno se susreće s ovim problemom."
• Loše: "Situacija je vrlo ozbiljna." → Bolje: "Situacija je kulminirala u tri prosvjeda i privukla pažnju parlamenta."
• Loše: "Rezultati su nevjerojatno dobri." → Bolje: "Rezultati su premašili cilj za 47 posto."

Savjeti za svakodnevno jačanje stila pisanja

Bolje pisanje nije talent koji se ima ili nema — to je navika koja se gradi svjesnom praksom, redovitim čitanjem i bezobzirnim uređivanjem vlastitih tekstova.

Sama teorija o riječima koje treba izbjegavati ne pomaže puno ako je ne pretočite u svakodnevnu praksu. Evo konkretnih koraka koji će vas učiniti boljim piscem:

1. Uvijek pišite u dva prolaza. U prvom prolazu pišite slobodno, bez autocenzure. U drugom prolazu tražite specifično sve zamke opisane u ovom članku — klišeje, parazitske riječi, pasiv, neodređene izraze.

2. Čitajte tekst naglas. Sve što zvuči nezgrapno ili previše formalno kad ga izgovorite, vjerojatno treba biti prepisano. Uho je bolji urednik od oka kada je u pitanju ritam i tečnost rečenice.

3. Mjerite dužinu rečenica. Prosječna rečenica u dobrom novinarskom tekstu ima 15-20 riječi. Kada primijetite rečenicu dužu od 30 riječi, razmislite može li se podijeliti na dvije ili više kraćih.

4. Koristite aktivne glagole kao sidrišta. Umjesto "dođi do zaključka da", napišite "zaključi". Umjesto "provedi analizu", napišite "analiziraj". Aktivni glagoli tekstu daju brzinu i jasnoću.

5. Eliminacijska metoda. Za svaku rečenicu pitajte se: što bih izgubio/izgubila da ovu rečenicu brišem? Ako je odgovor "ništa posebno", obrišite je.

6. Čitajte dobre pisce. Stilski uzori ne moraju biti samo klasici književnosti. Čitajte novinare čiji vam stil imponira, pratite blogere koji pišu jasno i precizno, analizirajte zašto njihovi tekstovi "teku" bolje od prosječnih.

7. Vodite vlastiti rječnik zamjena. Svaki put kad pronađete bolju verziju neke slabe fraze, zabilježite je. Kroz nekoliko tjedana imat ćete osobni priručnik koji odražava vaš stil i vaše specifične slabosti.

Zaključak — preciznost kao poštovanje prema čitatelju

Svaka neprecizna, suvišna ili slaba riječ oduzima čitatelju dragocjeno vrijeme i pažnju — a pisanje bez poštovanja prema čitatelju je pisanje bez svrhe.

Izbjegavanje slabih riječi nije o tome da postanete robotski precizni ili da izgubite vlastiti glas. Radi se o poštovanju prema osobi koja čita vaš tekst. Svaki čitatelj vam poklanja nešto nepovratno — svoju pažnju i svoje vrijeme. Klišeji, parazitske riječi, pasivne konstrukcije i neodređeni izrazi znači uzimati to na laganoj, vraćati manje nego što ste primili.

Jačanje pisanja nije jednokratni projekt nego kontinuirani proces. Svaki tekst koji napišete prilika je za vježbu. Svaki urednički prolaz through koji prođete uređuje ne samo taj tekst nego i vaše buduće pisanje. S vremenom, ove navike postaju druga priroda — i počinjete ih primjenjivati instinktivno, gotovo bez razmišljanja.

Hrvatska javna i medijska scena ima ogromnu potrebu za piscima koji znaju komunicirati jasno, precizno i bez nepotrebnog verbalnog šuma. Razvijanjem tih vještina ne postajete samo bolji pisci — postajete vrjedniji suradnici, uvjerljiviji komunikatori i pouzdaniji novinari.