Može li se HPV potpuno izliječiti?

Sam HPV virus ne može se eliminirati lijekovima, ali imunološki sustav u većini slučajeva sam eliminira virus unutar jedne do dvije godine. Liječiti se mogu posljedice infekcije poput genitalnih bradavica i displastičnih promjena na vratu maternice.

Je li HPV cjepivo sigurno i ima li nuspojave?

HPV cjepivo (Gardasil 9) jedno je od najtemeljitije ispitanih cjepiva na svijetu s više od 300 milijuna primijenjenih doza. Najčešće nuspojave su blaga bol i crvenilo na mjestu uboda koje prolaze unutar dan ili dva.

Ako sam već imala HPV, trebam li se ipak cijepiti?

Da, cijepljenje se preporučuje i osobama koje su već bile zaražene HPV-om jer je malo vjerojatno da je osoba bila izložena svim tipovima HPV-a koje cjepivo pokriva.

Koliko često treba raditi PAPA test?

Prema preporukama u Hrvatskoj, žene u dobi od 25 do 64 godine trebale bi obavljati PAPA test svake tri godine. Cijepljene žene također trebaju redoviti probir jer cjepivo ne pokriva sve visokorizične tipove HPV-a.

Prenosi li se HPV samo spolnim putem?

HPV se primarno prenosi spolnim kontaktom, ali može se prenijeti i direktnim kontaktom kože s kožom bez penetracije. U rijetkim slučajevima moguć je prijenos s majke na dijete tijekom poroda.

Kako prepoznati spolne bolesti – HPV (Humani papilloma virus)

Što je HPV virus i zašto je toliko raširen

Humani papiloma virus (HPV) pripada velikoj skupini od više od 200 tipova virusa koji napadaju kožu i sluznice. Većina spolno aktivnih osoba barem jednom u životu dođe u kontakt s ovim virusom, a procjenjuje se da oko 80 posto populacije nosi ili je nosilo neku varijantu HPV-a.

HPV, puni naziv humani papiloma virus, jedna je od najraširenijih spolno prenosivih infekcija na svijetu. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), gotovo sve spolno aktivne osobe bit će zaražene HPV-om u nekom trenutku svog života, najčešće bez ikakvih simptoma. Ovaj virus napada epitelne stanice kože i sluznica, a posebno je sklon područjima genitalija, anusa, usta i grla. Ono što HPV čini posebno podmuklim jest činjenica da u većini slučajeva ne izaziva nikakve vidljive simptome, pa zaražene osobe često godinama ne znaju da su nositelji virusa.

Znanstvenici su do sada identificirali više od 200 različitih tipova HPV-a. Među njima postoje dvije ključne skupine koje se razlikuju prema stupnju opasnosti. Niskorizični tipovi, poput HPV 6 i HPV 11, odgovorni su za nastanak genitalnih bradavica, ali općenito ne dovode do malignih promjena. S druge strane, visokorizični tipovi poput HPV 16 i HPV 18 povezani su s razvojem raka vrata maternice, raka anusa, raka usta i grla te drugih malignih oboljenja. Upravo ova podjela na niskorizične i visokorizične tipove ključna je za razumijevanje ozbiljnosti ove infekcije.

Virus se prenosi direktnim kontaktom koža na kožu ili sluznica na sluznicu, najčešće tijekom spolnog odnosa. Pritom penetracija nije nužna za prijenos — dovoljan je blizak kontakt s inficiranim područjem. To znači da čak ni prezervativ ne pruža potpunu zaštitu, jer virus može biti prisutan na dijelovima kože koje prezervativ ne pokriva, primjerice na bazi penisa, skrotumu ili vulvi.

Simptomi HPV infekcije i kako ih prepoznati

Većina zaraženih osoba nema nikakve simptome, što HPV čini izuzetno teškim za prepoznavanje bez liječničkog pregleda. Kada se simptomi pojave, najčešće se radi o genitalnim bradavicama ili abnormalnim staničnim promjenama.

Jedna od najopasnijih karakteristika HPV infekcije jest njezina asimptomatska priroda. Prema podacima britanskog Nacionalnog zdravstvenog servisa (NHS), procjenjuje se da čak 90 posto zaraženih osoba nikada neće razviti vidljive simptome, a njihov imunološki sustav sam će eliminirati virus unutar jedne do dvije godine. Međutim, preostalih 10 posto može razviti različite zdravstvene probleme, od benignih bradavica do ozbiljnih malignih promjena.

Kada se simptomi ipak pojave, najčešće se manifestiraju u obliku genitalnih bradavica — malih, mekih izraslina boje kože koje mogu biti ravne ili blago uzdignutne, pojedinačne ili u skupinama nalik na cvjetaču. Kod žena se bradavice obično pojavljuju na vulvi, vaginalnim stijenkama, perineumu i oko anusa. Kod muškaraca najčešće zahvaćaju vrh penisa, prepucij, tijelo penisa i analno područje.

Osim vidljivih bradavica, HPV može uzrokovati i promjene koje su vidljive samo pod mikroskopom. Kod žena se radi o displaziji, odnosno abnormalnim promjenama stanica na vratu maternice koje se mogu otkriti PAPA testom. Ove promjene ne bole i ne izazivaju nikakve tegobe, ali ako se ne otkriju i ne prate, mogu tijekom godina napredovati u invazivni karcinom.

U rjeđim slučajevima HPV može uzrokovati bradavice u usnoj šupljini i grlu, što se naziva rekurentnom respiratornom papilomatozom. Ovo stanje može izazvati promuklost, otežano disanje i probleme s gutanjem.

Genitalne bradavice — najvidljiviji znak HPV-a

Kondilomi ili genitalne bradavice benigni su izraslini uzrokovani niskorizičnim tipovima HPV-a (najčešće tipovi 6 i 11). Iako nisu opasni za život, mogu uzrokovati značajan psihički stres i nelagodu.

Genitalne bradavice, poznate i pod latinskim nazivom condylomata acuminata, najčešća su vidljiva manifestacija HPV infekcije. Uzrokuju ih pretežno HPV tipovi 6 i 11, koji spadaju u niskorizičnu skupinu. Bradavice se obično pojavljuju dva do tri mjeseca nakon zaraze, ali inkubacijsko razdoblje može trajati i do nekoliko godina.

Izgled bradavica varira — mogu biti ravne, papulozne ili nalik cvjetači. Boja im se kreće od boje kože do ružičaste ili smeđe nijanse. Veličina može biti od jedva vidljivih točkica do velikih izraslina promjera nekoliko centimetara. Često se pojavljuju u skupinama, osobito u vlažnim i toplim područjima genitalija.

Bradavice same po sebi nisu bolne, ali mogu izazvati svrbež, iritaciju i osjećaj nelagode, posebno ako se nalaze na mjestima izloženim trenju. U trudnoći se bradavice mogu značajno povećati zbog hormonalnih promjena i smanjene imunosti, što ponekad zahtijeva posebnu pozornost ginekologa.

Važno je napomenuti da prisustvo genitalnih bradavica ne znači automatski i prisustvo visokorizičnih tipova HPV-a. Međutim, moguća je istovremena infekcija s više tipova virusa, pa je kod pojave bradavica uvijek preporučljivo napraviti i testiranje na visokorizične tipove.

Povezanost HPV-a i raka vrata maternice

Gotovo svi slučajevi raka vrata maternice (više od 99 posto) uzrokovani su trajnom infekcijom visokorizičnim tipovima HPV-a. HPV 16 i HPV 18 zajedno su odgovorni za oko 70 posto svih slučajeva.

Rak vrata maternice četvrti je najčešći oblik raka kod žena na globalnoj razini, a gotovo isključivo je posljedica dugotrajne infekcije visokorizičnim tipovima HPV-a. Prema podacima WHO-ovog dokumenta o raku vrata maternice, proces od početne infekcije do razvoja karcinoma traje u prosjeku 15 do 20 godina, što ostavlja dovoljno vremena za rano otkrivanje i intervenciju.

Nakon što visokorizični HPV inficira stanice vrata maternice, može doći do integracije virusne DNK u genom stanice domaćina. To dovodi do nekontrolirane ekspresije virusnih onkoproteina E6 i E7, koji inaktiviraju tumorske supresore p53 i Rb. Rezultat je postupna transformacija normalnih stanica u displastične, a potom u maligne.

Proces napredovanja odvija se u fazama: od blage displazije (CIN 1) preko umjerene (CIN 2) do teške displazije i karcinoma in situ (CIN 3), pa sve do invazivnog karcinoma. U ranim fazama promjene su potpuno reverzibilne, a čak i umjerena displazija u značajnom postotku slučajeva spontano regredira. Upravo zato su redoviti ginekološki pregledi i probir ključni za prevenciju.

Osim raka vrata maternice, visokorizični HPV tipovi povezani su i s rakom vagine, vulve, anusa, penisa te orofaringealnim karcinomima. Posebno zabrinjavajući je porast orofaringealnih karcinoma povezanih s HPV-om u razvijenim zemljama, koji se dovodi u vezu s promjenama u seksualnom ponašanju.

Dijagnostika HPV-a — PAPA test i HPV testiranje

PAPA test (citološki bris vrata maternice) i HPV DNA test dva su temeljna dijagnostička alata za otkrivanje HPV infekcije i pratećih staničnih promjena kod žena. Kod muškaraca dijagnostika se temelji na kliničkom pregledu i uzimanju briseva.

PAPA test, nazvan po grčko-američkom liječniku Georgeu Papanicolaou, temeljna je metoda probira za rak vrata maternice koja se koristi već više od pola stoljeća. Postupak je jednostavan — ginekolog posebnom četkicom uzima uzorak stanica s površine vrata maternice, koji se potom pregledava pod mikroskopom. Nalaz može biti uredan ili može pokazivati različite stupnjeve abnormalnosti stanica. Sve informacije o PAPA testu dostupne su na stranicama Nacionalnog preventivnog programa HZJZ-a.

HPV test, s druge strane, izravno detektira prisutnost virusne DNK u uzorku. Ovaj test može identificirati specifične tipove virusa i utvrditi radi li se o visokorizičnom ili niskorizičnom tipu. HPV test se u novije vrijeme sve češće koristi kao primarni alat probira, jer ima veću osjetljivost od samog PAPA testa.

Kombinacija oba testa, poznata kao ko-testiranje, pruža najcjelovitiju dijagnostičku sliku. Ako su oba testa negativna, rizik od razvoja raka vrata maternice u sljedećih pet godina izuzetno je nizak, što omogućuje produljenje intervala između pregleda.

Kod žena s abnormalnim nalazom PAPA testa ili pozitivnim HPV testom sljedeći korak je kolposkopija — pregled vrata maternice posebnim povećalom. Tijekom kolposkopije liječnik može uzeti biopsiju, odnosno mali uzorak tkiva za patohistološku analizu koja daje konačnu dijagnozu.

Kod muškaraca ne postoji standardizirani probir za HPV. Dijagnoza se najčešće postavlja na temelju kliničkog pregleda kod urologa ili dermatologa. Ako postoji sumnja na HPV, može se uzeti bris mokraćne cijevi ili napraviti anoskopija kod rizičnih skupina. Genitalne bradavice se obično dijagnosticiraju vizualno, a u nejasnim slučajevima uzima se biopsija.

Liječenje HPV-a i genitalnih bradavica

Ne postoji specifični antivirusni lijek koji eliminira HPV virus iz organizma. Liječenje je usmjereno na uklanjanje vidljivih promjena (bradavica) i praćenje te tretiranje displastičnih staničnih promjena.

Važno je razumjeti da se sam HPV virus ne može izliječiti lijekovima — imunološki sustav je taj koji s vremenom eliminira većinu infekcija. Ono što medicina može učiniti jest liječiti posljedice infekcije, odnosno bradavice i displastične promjene.

Za liječenje genitalnih bradavica postoji nekoliko pristupa. Lokalna terapija uključuje primjenu krema s imikvimodom (koji stimulira lokalni imunološki odgovor), podofilotoksinom (koji razara stanice bradavice) ili sinekatehinima (ekstrakt zelenog čaja s antivirusnim djelovanjem). Ove terapije pacijent primjenjuje sam kod kuće prema uputama liječnika.

Kada lokalna terapija nije dovoljna, liječnik može primijeniti destruktivne metode: krioterapiju (zamrzavanje tekućim dušikom), elektrokauterizaciju (uništavanje električnom strujom), lasersku terapiju ili kiruršku eksciziju. Izbor metode ovisi o broju, veličini i lokalizaciji bradavica te o preferencijama pacijenta i liječnika.

Displastične promjene na vratu maternice liječe se ovisno o stupnju. Blaga displazija (CIN 1) se najčešće samo prati, jer u većini slučajeva spontano nestaje. Umjerena i teška displazija (CIN 2 i CIN 3) zahtijeva intervenciju, najčešće konizaciju — kiruršku proceduru kojom se uklanja konusasti dio vrata maternice zahvaćen promjenama.

Nakon svakog liječenja bradavica postoji mogućnost recidiva, jer virus može ostati latentan u okolnom tkivu. Stopa recidiva kreće se od 20 do 30 posto unutar prvih šest mjeseci. Zato je redovito praćenje nakon liječenja iznimno važno.

Cjepivo protiv HPV-a — Gardasil 9 i zaštita

Gardasil 9 je cjepivo koje pruža zaštitu od devet tipova HPV-a (6, 11, 16, 18, 31, 33, 45, 52 i 58) i prevenira do 90 posto karcinoma vrata maternice te genitalnih bradavica. Najučinkovitije je ako se primi prije početka spolne aktivnosti.

Razvoj HPV cjepiva smatra se jednim od najvećih postignuća preventivne medicine u 21. stoljeću. Gardasil 9, koji je trenutno najkorištenije cjepivo na tržištu, sadrži virusu slične čestice (VLP — virus-like particles) devet različitih tipova HPV-a. Ove čestice ne sadrže virusnu DNK, pa ne mogu uzrokovati infekciju, ali potiču snažan imunološki odgovor.

Prema preporukama američkog Centra za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC), cjepivo je najučinkovitije kada se primi prije prvog kontakta s virusom, odnosno prije početka spolne aktivnosti. Stoga se preporučuje cijepljenje dječaka i djevojčica u dobi od 9 do 14 godina, kada su potrebne samo dvije doze u razmaku od šest do dvanaest mjeseci. Za osobe starije od 15 godina preporučuju se tri doze prema shemi 0-2-6 mjeseci.

Studije su pokazale da cjepivo pruža gotovo stopostotnu zaštitu od infekcija tipovima HPV-a koji su uključeni u cjepivo, a time i od povezanih bolesti. U zemljama s visokom stopom procijepljenosti već se bilježi značajan pad incidencije genitalnih bradavica i displastičnih promjena vrata maternice kod mladih žena.

Cjepivo se može primiti i nakon što je osoba već bila izložena nekim tipovima HPV-a — u tom slučaju pruža zaštitu od onih tipova s kojima osoba još nije došla u kontakt. Sigurnosni profil cjepiva je temeljito ispitan u kliničkim studijama s više od 20 000 ispitanika, a najčešće nuspojave su blaga bol, crvenilo i oteklina na mjestu uboda.

HPV kod muškaraca — zanemareni problem

Muškarci jednako često kao i žene bivaju zaraženi HPV-om, ali se o toj temi znatno manje govori. HPV kod muškaraca može uzrokovati genitalne bradavice, rak penisa, rak anusa i orofaringealne karcinome.

Dok se rasprava o HPV-u tradicionalno fokusira na žene i rak vrata maternice, muškarci su jednako pogođeni ovom infekcijom. Štoviše, istraživanja pokazuju da muškarci imaju nešto višu stopu genitalne HPV infekcije od žena, a njihov imunološki sustav sporije eliminira virus.

Kod muškaraca HPV najčešće uzrokuje genitalne bradavice na penisu, skrotumu, perineumu i oko anusa. Visokorizični tipovi mogu dovesti do raka penisa (rijedak, ali ozbiljan), raka anusa (posebno kod muškaraca koji prakticiraju receptivni analni odnos) i orofaringealnih karcinoma (rak tonzila, baze jezika i grla).

Posebno zabrinjavajuć je porast orofaringealnih karcinoma povezanih s HPV-om kod muškaraca. U nekim razvijenim zemljama broj ovih karcinoma kod muškaraca premašuje broj karcinoma vrata maternice kod žena. HPV 16 odgovoran je za veliku većinu ovih slučajeva, a glavni faktor rizika je oralni seks s više partnera.

Dijagnostika HPV-a kod muškaraca otežana je jer ne postoji ekvivalent PAPA testa. Ne preporučuje se rutinski probir zdravih muškaraca, ali muškarci koji primijete bilo kakve promjene na genitalijama trebaju se javiti urologu ili dermatologu. Za muškarce koji imaju spolne odnose s muškarcima preporučuje se redovita analna citologija.

Upravo zbog navedenih razloga, cijepljenje dječaka protiv HPV-a jednako je važno kao i cijepljenje djevojčica. Osim što štiti same muškarce od HPV-povezanih bolesti, cijepljenje muškaraca smanjuje cirkulaciju virusa u populaciji i tako indirektno štiti i necijepljene žene.

Prevencija HPV infekcije

Najučinkovitija prevencija HPV-a je cijepljenje prije početka spolne aktivnosti. Uz to, korištenje prezervativa, smanjenje broja seksualnih partnera i redoviti liječnički pregledi značajno smanjuju rizik od infekcije i njezinih posljedica.

Prevencija HPV infekcije počiva na tri stupa: primarnoj prevenciji (cijepljenje), sekundarnoj prevenciji (probir i rano otkrivanje) i tercijarnoj prevenciji (liječenje premalignih i malignih promjena).

Cijepljenje je daleko najučinkovitija mjera primarne prevencije. Gardasil 9 pruža zaštitu od devet najvažnijih tipova HPV-a i preporučuje se za dječake i djevojčice prije početka spolne aktivnosti. Stručnjaci naglašavaju da je cijepljenje sigurno, učinkovito i da ima potencijal u budućnosti potpuno eliminirati rak vrata maternice kao javnozdravstveni problem.

Uporaba prezervativa smanjuje, ali ne eliminira rizik od HPV infekcije. Studije pokazuju da dosljedno korištenje prezervativa smanjuje rizik za oko 70 posto. Razlog nepotpune zaštite je taj što virus može biti prisutan na područjima kože koja prezervativ ne pokriva.

Smanjenje broja seksualnih partnera logično smanjuje vjerojatnost kontakta s virusom. Međutim, čak i osobe s jednim životnim partnerom mogu se zaraziti ako je njihov partner prethodno bio inficiran.

Prestanak pušenja također igra ulogu — pušenje slabi lokalni imunitet sluznice vrata maternice i povećava rizik od perzistencije HPV infekcije te napredovanja displazije u karcinom. Žene pušačice imaju dva do tri puta veći rizik od razvoja raka vrata maternice u usporedbi s nepušačicama.

Za žene je redoviti ginekološki pregled s PAPA testom i/ili HPV testom temeljna mjera sekundarne prevencije. Preporučeni intervali variraju ovisno o dobi i rezultatima prethodnih testiranja, ali općenito se savjetuje probir svake tri do pet godina za žene od 25 do 65 godina.

HPV u Hrvatskoj — program cijepljenja i statistika

Hrvatska je 2016. godine uvela besplatno cijepljenje djevojčica protiv HPV-a u nacionalni program cijepljenja, a od 2024. godine program je proširen i na dječake. Godišnje se u Hrvatskoj dijagnosticira oko 300 novih slučajeva raka vrata maternice.

U Hrvatskoj se godišnje dijagnosticira otprilike 300 novih slučajeva raka vrata maternice, a od te bolesti umre oko 100 žena. Ovi brojevi, premda u europskim okvirima nisu među najvišima, ukazuju na prostor za poboljšanje, posebno u pogledu procijepljenosti i obuhvata probirom.

Nacionalni program cijepljenja protiv HPV-a u Hrvatskoj započeo je 2016. godine, kada je besplatno cjepivo ponuđeno djevojčicama u osmom razredu osnovne škole (oko 14 godina). Procijepljenost je u početku bila niska, što je bio značajan izazov za javnozdravstveni sustav. Uzroci niske procijepljenosti bili su raznoliki — od nedovoljne informiranosti roditelja do utjecaja dezinformacija o cjepivima na društvenim mrežama.

Od 2024. godine program cijepljenja proširen je i na dječake, čime je Hrvatska napravila važan korak prema rodno ravnopravnoj zaštiti od HPV-a. Cijepljenje dječaka ne samo da štiti buduće muškarce od HPV-povezanih bolesti, već doprinosi i takozvanom kolektivnom imunitetu koji štiti cijelu populaciju. Više o programu dostupno je na stranicama Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ).

Hrvatski zavod za javno zdravstvo redovito provodi kampanje informiranja o važnosti HPV cijepljenja i probira. Nacionalni program ranog otkrivanja raka vrata maternice poziva žene u dobi od 25 do 64 godine na besplatni PAPA test svake tri godine. Odaziv na organizirani probir, međutim, još uvijek nije na zadovoljavajućoj razini i kreće se oko 60 posto.

Liječenje HPV-povezanih bolesti u Hrvatskoj dostupno je u svim većim zdravstvenim ustanovama. Ginekološki pregledi, PAPA testovi i HPV testiranja pokriveni su obveznim zdravstvenim osiguranjem. Konizacije i druga kirurška liječenja provode se u bolnicama diljem zemlje, a onkološko liječenje invazivnih karcinoma dostupno je u specijaliziranim centrima.

Pregled tipova HPV-a i povezanih bolesti

Različiti tipovi HPV-a uzrokuju različite zdravstvene probleme, od bezopasnih bradavica do malignih tumora. Tablica u nastavku prikazuje najvažnije tipove i njihovu kliničku značajnost.

Tip HPV-a	Kategorija rizika	Povezane bolesti	Pokriva li Gardasil 9
HPV 6	Niskorizični	Genitalne bradavice (90 posto slučajeva)	Da
HPV 11	Niskorizični	Genitalne bradavice, respiratorna papilomatoza	Da
HPV 16	Visokorizični	Rak vrata maternice, rak anusa, orofaringealni rak	Da
HPV 18	Visokorizični	Rak vrata maternice, rak vagine, rak vulve	Da
HPV 31	Visokorizični	Rak vrata maternice	Da
HPV 33	Visokorizični	Rak vrata maternice	Da
HPV 45	Visokorizični	Rak vrata maternice	Da
HPV 52	Visokorizični	Rak vrata maternice	Da
HPV 58	Visokorizični	Rak vrata maternice	Da