Kako ostvariti pravo na osobnog asistenta

Pravo na osobnog asistenta ostvaruje se podnošenjem zahtjeva nadležnom područnom uredu Hrvatskog zavoda za socijalni rad. Komisija za procjenu potreba donosi odluku na temelju sveobuhvatne procjene životnih okolnosti, a prema novim propisima, pravo mogu ostvariti odrasle osobe i maloljetnici.

Sustav osobne asistencije u Hrvatskoj doživio je značajne reforme koje su proširile krug korisnika i promijenile način dodjele sati. Osobna asistencija ključan je preduvjet za neovisan život i socijalno uključivanje osoba s invaliditetom u lokalnu zajednicu, a temelji se na načelima Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom.

Što je osobna asistencija i tko ima pravo na nju?

Osobna asistencija je socijalna usluga kojom se osobama s invaliditetom i djeci s teškoćama u razvoju osigurava pomoć u svakodnevnim aktivnostima. Pravo imaju osobe s tjelesnim, intelektualnim ili osjetilnim oštećenjima.

Važno je naglasiti da osobna asistencija nije medicinska ili zdravstvena usluga. Ona je definirana kao laička socijalna usluga. Osobni asistenti ne provode medicinske tretmane, već pružaju fizičku pomoć u svakodnevnim zadacima, poput oblačenja, kretanja, pripreme obroka i olakšavanja socijalne interakcije u gradovima poput Zagreba, Splita ili Rijeke.

Uloga asistenata u svakodnevici

Cilj ove usluge je spriječiti institucionalizaciju i omogućiti korisnicima integraciju u društvo. Pravo na asistenta namijenjeno je osobama kojima je potrebna podrška kako bi ostvarile ravnopravno sudjelovanje u obrazovanju, radu i društvenom životu. Prema podacima institucija, više od 6.130 aktivnih korisnika u Hrvatskoj trenutno koristi ovaj oblik podrške.

Novi zakonski uvjeti i ukidanje ograničenja

Odlukom Ustavnog suda iz prosinca 2025. godine ukinuta su ranija zakonska ograničenja, čime je pravo na osobnog asistenta prošireno na djecu mlađu od 18 godina i osobe čiji roditelji imaju status roditelja njegovatelja.

Zakon o osobnoj asistenciji (NN 71/23) pretrpio je ključne izmjene nakon što je Ustavni sud (NN 154/25) proglasio neustavnima odredbe koje su diskriminirale maloljetnike. Sud je jasno utvrdio da osnovna njega koju pruža roditelj njegovatelj nije isto što i osobna asistencija čija je svrha socijalna integracija. Vladinom Uredbom (NN 157/25) zakonodavstvo je usklađeno s ovom odlukom.

Novi Pravilnik o procjeni potreba

Stupanjem na snagu novog Pravilnika o procjeni potreba za osobnom asistencijom ukinuta su i stroga ograničenja maksimalnog broja sati. Ako životne okolnosti korisnika to zahtijevaju, usluga se sada može odobriti i do 24 sata dnevno. U prvim mjesecima primjene novih pravila, nadležne službe zaprimile su 1.685 novih zahtjeva, od čega više od polovice za djecu s teškoćama u razvoju.

Koraci: Kako podnijeti zahtjev za osobnog asistenta?

Postupak se pokreće predajom službenog zahtjeva Hrvatskom zavodu za socijalni rad. Nakon toga, stručna komisija provodi procjenu potreba korisnika prema standardiziranoj listi procjene.

Da biste ostvarili pravo na osobnog asistenta, potrebno je proći točno propisan administrativni postupak koji se provodi u nadležnom područnom uredu prema mjestu prebivališta. Proces uključuje sljedeće korake:

1. Podnošenje zahtjeva: Korisnik ili njegov zakonski zastupnik podnosi zahtjev lokalnom uredu Hrvatskog zavoda za socijalni rad.
2. Procjena Komisije: Posebna Komisija za procjenu potreba evaluira zahtjev. Više se ne gleda isključivo medicinska dijagnoza, već se analizira cjelokupna životna, obiteljska i materijalna situacija pomoću standardizirane Liste procjene potreba.
3. Izdavanje rješenja: Zavod donosi službeno rješenje kojim se korisniku priznaje pravo na točan broj sati osobne asistencije.
4. Odabir pružatelja usluge: Korisnik samostalno bira licenciranog pružatelja usluge (najčešće lokalnu udrugu osoba s invaliditetom) koja zapošljava osobnog asistenta.

Financiranje i cijena sata osobne asistencije

Država u potpunosti financira uslugu osobne asistencije, isplaćujući pružateljima usluga bruto iznos od 11,00 EUR po satu rada asistenta. Financiranje je osigurano kroz državni proračun i EU fondove.

Zbog proširenja prava, državni proračun za osobnu asistenciju značajno je povećan, skočivši s 53,6 milijuna eura na 190 milijuna eura. Velik dio sredstava osiguran je kroz Europski socijalni fond plus (ESF+). Pružatelji usluga koji se prijavljuju za državna i europska sredstva moraju dokazati da nisu u stečaju ili likvidaciji.

Izazovi na tržištu rada

Iako država isplaćuje 11,00 EUR bruto po satu, udruge upozoravaju na ozbiljan manjak radne snage. Posao osobnog asistenta je fizički i emocionalno zahtjevan, a neto plaće se često kreću oko minimalne plaće. To otežava pronalazak i zadržavanje kvalitetnih asistenata, zbog čega se sve češće raspravlja o potrebi dodatnog povećanja satnice ili angažiranju stranih radnika.

Najčešće zablude o pravu na osobnog asistenta

Najčešća zabluda je da djeca čiji roditelji imaju status roditelja njegovatelja ne mogu dobiti osobnog asistenta te da je broj sati zakonski strogo ograničen na najviše 8 sati dnevno.

Tijekom implementacije novih propisa, u javnosti su se pojavile brojne dezinformacije o tome tko i pod kojim uvjetima može koristiti ovu socijalnu uslugu. Važno je razjasniti sljedeće činjenice:

• Zabluda o roditeljima njegovateljima: Prije zakonskih izmjena, ova dva prava su se isključivala. Danas, temeljem odluke Ustavnog suda, pravo na roditelja njegovatelja (osnovna životna skrb) i osobnog asistenta (socijalna inkluzija) mogu se koristiti istovremeno.
• Zabluda o medicinskoj skrbi: Osobni asistent ne obavlja medicinske zahvate, ne daje terapiju i nije zamjena za patronažnu sestru. Njegova uloga je isključivo socijalna i logistička podrška.
• Zabluda o ograničenju sati: Više ne postoji fiksno ograničenje od 4 do 8 sati dnevno. Ako Komisija utvrdi postojanje stvarne potrebe, asistencija se može odobriti na maksimalni period, pa i do 24 sata dnevno u specifičnim okolnostima.