Kako Srbija dobija naftu nakon uvođenja sankcija Rusiji?

Srbija naftu dobija morskim putem do Omišlja u Hrvatskoj, odakle se Jadranskim naftovodom (JANAF) transportira do rafinerije u Pančevu. Zbog EU sankcija, uvozi se isključivo neruska nafta, najčešće iz Iraka i Kazahstana.

Je li Hrvatska zabranila transport nafte Srbiji?

Ne, Hrvatska nije zabranila transport. Ograničenja proizlaze iz sankcija američkog OFAC-a jer je srpska naftna kompanija NIS u većinskom ruskom vlasništvu. Hrvatska aktivno traži izuzeća kako bi se transport nastavio zbog vlastitih financijskih interesa.

Koliko nafte Srbija uvozi preko Hrvatske?

Prema aktualnom ugovoru za razdoblje od 2024. do kraja 2026. godine, JANAF i NIS ugovorili su rezervaciju kapaciteta za transport 10 milijuna tona sirove nafte.

Zašto američke licence traju tako kratko?

Stručnjaci smatraju da Sjedinjene Američke Države izdavanjem kratkoročnih licenci (na 14 do 30 dana) vrše geopolitički pritisak kako bi prisilile ruski Gazprom Neft na prodaju svog udjela u Naftnoj industriji Srbije.

Kako Srbija dobija naftu: Transport, sankcije i uloga Hrvatske

Kako Srbija dobija naftu: Ključni pravci i uloga Hrvatske

Srbija gotovo svu sirovu naftu dobija morskim putem do terminala u Omišlju, odakle se Jadranskim naftovodom (JANAF) transportira prema rafineriji u Pančevu. Ovaj transport reguliran je međunarodnim ugovorima i podložan strogom nadzoru.

Sustav opskrbe naftom u regiji duboko je isprepleten, a Hrvatska zbog svog geostrateškog položaja ima ključnu ulogu u energetskoj stabilnosti susjednih zemalja. Nafta koja stiže tankerima na otok Krk iskrcava se na terminalu u Omišlju, nakon čega se cjevovodima pumpa prema unutrašnjosti kontinenta. Za susjednu državu, ovo je jedini isplativi i kapacitetom dovoljan pravac za uvoz sirove nafte.

Ugovor JANAF-a i Naftne industrije Srbije (NIS)

Trenutni model opskrbe definiran je dugoročnim ugovorom između hrvatskog državnog operatera JANAF-a i Naftne industrije Srbije (NIS). Prema javno dostupnim podacima, aktualni ugovor obuhvaća razdoblje od 1. siječnja 2024. do 31. prosinca 2026. godine. Ugovorom je rezerviran transportni kapacitet od 10 milijuna tona sirove nafte tijekom tog trogodišnjeg razdoblja. Ovi kapaciteti ključni su za rad pančevačke rafinerije, koja proizvodi derivate za cijelo tamošnje tržište.

Zbog čega je proces kako Srbija dobija naftu pod američkim sankcijama?

Proces kako Srbija dobija naftu otežan je jer je Naftna industrija Srbije (NIS) u većinskom ruskom vlasništvu (Gazprom Neft). Zbog toga NIS podliježe sankcijama američkog OFAC-a, unatoč tome što sama nafta nije ruskog podrijetla.

Iako je nafta koja putuje naftovodom neruskog podrijetla, ključni problem leži u vlasničkoj strukturi kompanije koja tu naftu kupuje i prerađuje. Prema dostupnim podacima iz rujna 2025., ruska državna kompanija Gazprom Neft drži 44,85 % udjela u NIS-u, dodatnih 11,3 % drži Intelligence JSC (kojim upravlja Gazprom Capital LLC), dok Vlada Srbije posjeduje 29,87 %. Zbog te činjenice, kompanija se našla pod strogim sankcijama američkog Ministarstva financija (OFAC), usmjerenim protiv ruskog energetskog sektora, koje su u potpunosti stupile na snagu u veljači 2025. godine.

Uloga američkih licenci za nastavak transporta

Kako bi zapadna infrastruktura, poput hrvatskog JANAF-a, smjela legalno poslovati s NIS-om, potrebna su posebna izuzeća. Da bi nafta nastavila teći prema Srbiji, JANAF i hrvatske institucije kontinuirano apliciraju za specijalne OFAC licence. Te licence često su kratkoročne. Primjerice, licenca izdana krajem srpnja 2026. godine vrijedi samo četiri tjedna, do 28. kolovoza 2026. Prema analizama stručnjaka, izdavanje licenci na rok od 14 do 30 dana služi kao instrument geopolitičkog pritiska Washingtona kojim se Rusiju pokušava prisiliti na prodaju vlasničkog udjela u NIS-u.

Odakle dolazi nafta i utjecaj EU regulativa

Od prosinca 2022. godine, Srbija više ne uvozi rusku sirovu naftu zbog EU sankcija. Nafta koja danas prolazi kroz Hrvatsku dolazi prvenstveno iz Iraka, Kazahstana i drugih zemalja koje nisu pod embargom.

Česta zabluda u javnom prostoru je da Hrvatska iz političkih razloga blokira isporuku nafte Srbiji ili da Srbija i dalje potajno uvozi rusku naftu preko hrvatskog teritorija. Stvarnost je drugačija. Od stupanja na snagu EU sankcija na pomorski uvoz ruske nafte krajem 2022. godine, JANAF ne transportira rusku naftu. Opskrba je uspješno preusmjerena na alternativna tržišta. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku (DZS) o robnoj razmjeni, energenti koji se klasificiraju za tranzit strogo su kontrolirani i verificirani prema zemlji podrijetla.

Usporedba opskrbe prije i nakon sankcija

Kriterij opskrbe	Do prosinca 2022.	Od 2023. do danas
Glavno podrijetlo nafte	Rusija (Ural) i Bliski istok	Irak (Kirkuk), Kazahstan
Regulatorni okvir	Slobodno tržište	Stroge EU sankcije na rusku naftu
Fokus američkih sankcija (OFAC)	Nisu primjenjive na tranzit	Fokus na vlasničku strukturu NIS-a
Status licenci za JANAF	Nisu bile potrebne	Obavezne kratkoročne OFAC licence

Financijska korist za Hrvatsku i poslovanje JANAF-a

Transport nafte prema Srbiji donosi značajne prihode hrvatskom državnom proračunu. Ugovor s NIS-om funkcionira po principu "puno za prazno", što JANAF-u osigurava financijsku stabilnost.

Hrvatska ima izravan financijski interes u održavanju protoka nafte prema Srbiji. Ugovori o transportu strogo su komercijalne prirode i donose desetke milijuna eura prihoda hrvatskom gospodarstvu. Zbog toga hrvatska vlada, zajedno s upravom JANAF-a, aktivno lobira u Washingtonu za redovito produljenje OFAC-ovih licenci. Blokada transporta ne bi štetila samo NIS-u, već bi značila i gubitak sigurnih prihoda za hrvatsku stranu.

Načelo "puno za prazno" i poslovni rezultati

Ugovor između JANAF-a i NIS-a temelji se na klauzuli "puno za prazno" (take-or-pay). Prema tom pravilu, NIS je pravno obvezan platiti zakupljeni kapacitet naftovoda neovisno o tome transportira li stvarno ugovorenu količinu nafte ili ne. Takav model osigurava stabilnost JANAF-u, koji bilježi izvrsne poslovne rezultate. U prvom kvartalu 2026. godine, tvrtka je ostvarila neto dobit od 13 milijuna EUR. Sredinom 2026. godine, ukupna imovina JANAF-a iznosila je 777,5 milijuna EUR, uz zanemarivu zaduženost.

Diversifikacija poslovanja

Kako bi se zaštitila od geopolitičkih šokova i potencijalnih prekida opskrbe, hrvatska kompanija aktivno širi portfelj. Ulaže se u obnovljive izvore energije, poput solarnih elektrana Vođinci i Bulinac. Također, istražuju se mogućnosti eksploatacije ugljikovodika u Kazahstanu, što je projekt vrijedan do 43,68 milijuna EUR, čime se dugoročno osigurava stabilnost neovisno o tranzitu prema susjednim državama.

Geopolitički rizici: Moguće preuzimanje NIS-a od strane MOL-a

Mađarski MOL razmatra preuzimanje većinskog udjela u NIS-u kako bi se izbjegle američke sankcije. Za Hrvatsku bi to dugoročno moglo stvoriti problem jer bi MOL dobio regionalni monopol.

Pritisak američkih sankcija na ruski kapital u Srbiji rezultirao je intenzivnim pregovorima o promjeni vlasničke strukture NIS-a. Najizgledniji kupac većinskog udjela Gazprom Nefta je mađarski energetski div MOL. Iako bi takva transakcija trenutno riješila problem američkih licenci i omogućila nesmetan protok nafte bez straha od sankcija, energetski i financijski stručnjaci upozoravaju na dugoročne strateške rizike za Hrvatsku.

Opasnost od regionalnog monopola

Ako MOL preuzme kontrolu nad Naftnom industrijom Srbije, hrvatski operater JANAF naći će se u znatno nepovoljnijoj pregovaračkoj poziciji. Posljedice takvog scenarija uključuju:

Stvaranje monopola: MOL bi kontrolirao glavne rafinerijske kapacitete u Mađarskoj, Slovačkoj i Srbiji.
Pritisak na cijene tranzita: Kao dominantan kupac transportnih usluga u cijeloj regiji, MOL bi imao ogromnu pregovaračku moć za snižavanje tarifa koje JANAF naplaćuje za transport nafte.
Smanjenje prihoda: Manje tarife izravno bi značile manje prihode za hrvatski državni proračun.

Zbog toga je proces de-rusifikacije srpskog energetskog sektora mač s dvije oštrice za hrvatske interese. S jedne strane, uklanjaju se sankcijske barijere, dok se s druge stvara moćan pregovarač s monopolističkom pozicijom na tržištu srednje i jugoistočne Europe.